Minijature

 Po sjećanju

Neka sve bude po sjećanju; nejasni obrisi, sumnjive sjene u zamagljenom zrcalu, iskrivljeno i lažno kako to često vjerujemo da sjećanje jeste. Ili možda nije, samim postojanjem mogućnosti da je moglo biti upravo onako kako se i sjećamo. Ali to trenutno ne možemo znati. Uostalom, nije li svejedno. Držimo se jednostavnosti. Neka sve bude po sjećanju.

Bezvjerno

Iscrpljivanje duha? Izbijanje daha? Pomutnja emocija?
Što planirate? Što vam je činiti?
Obzirom da se to zbivanje bliži, da li što planirate? Vi kao da izbjegavate i misliti na to.
Udaljili ste se od stvarnosti skore zbilje. No kako god, to vas uskoro čeka.
Imate li kakav bar polu plan?
-Evo, za početak, čim zinem lažem. Čak štoviše, ne mogu se zaustaviti.
Ne znam da l’ sam u stanju išta osim laži izreći.
Drugima lažem, sebe lažem, nije mi više ni do čega doli do laganja laganja
i samo laganja.I ne samo riječima; spretno lažem i djelima! I osjećam se pretežno sjajno.
Osjećam se gotovo pa zaštićeno. Osjećam se kao da se mogu ne osjećati skoro.
Uostalom, ostat će mi nebo. Istina bez ptica, no nebo je nebo.

Bez

Sve manje me shvaćaju. Ne znam da li da se ponosim svojom originalnošću ili da počnem sumnjati da nisam pri zdravoj pameti. Sve više mi se protive, provociraju, distanciraju.  Okreću mi leđa, kao da zaudaram, jer odudaram, a zapravo bi najviše da udaram! Imam često agresivne misli, osobito u vezi… Raznih stvari. Da ne duljim, želim uništiti, razbiti, zbrisati s lica zemlje mnoge i mogo toga!  No tema mojih trenutnih razmišljanja nije baš ovo prethodno napisano.